Mali princ

JURAJ: Gospođo Cuvaj, ja bih Vam na početku ovog razgovora htio zaželjeti dobrodošlicu u ured Udruge. Kako ocjenjutete rad Udruge „Mali princ“?

GĐA. CUVAJ: Prvenstveno puno hvala na pozivu. Ono što ja često ponavljam, kada god imam priliku, koliko je zapravo naše zadovoljstvo surađivati s vašom Udrugom i koliko smo i mi, kao javna ustanova, profitirali s jednom Udrugom koja je na našem području i s kojom sudjelujemo u velikom broju projekata i naravno, nadamo se da ćemo sudjelovati i u naredno vrijeme. Što se tiće vašeg rada, mislim da svi prijavljeni, prihvaćeni i provedeni projekti u proteklih par godina, u kojima ja intenzivno i sudjelujem, zapravo najbolje govore o kvaliteti rada, intenzitetu, motiviranosti i svemu ostalom što Vaša Udruga radi na ovom našem području.

JURAJ: Lijepo je to čuti. Ja Vas osobno moram pohvaliti još jednom. Naš predsjednik, g. Dubravko Pavković, uvijek o Vama iznosi samo riječi hvale i drago nam je što možemo računati na Vašu podršku. Nastavno na to, recite nam kako ocjenjujete dosadašnju i buduću suradnju Udruge „Mali princ“ i Centra za socijalnu skrb?

GĐA. CUVAJ: Kao što sam već i rekla, mi smo vrlo zadovoljni suradnjom i jako mi je drago da je to prepoznato i u ovoj Udruzi. Mi kao Centar za socijalnu skrb pokrivamo ovaj dio zaštite osoba s invaliditetom, međutim jedan dio aktivnosti, a to je prvenstveno onaj koji se odnosi na terapijske aktivnosti, koji pak pokriva Udruga, mi nismo u mogućnosti. Mi u našem sustavu imamo veliki broj djece s invaliditetom, osoba s invaliditetom, koje upućujemo na različite terapije, a ono što nam uvijek stvara problem, kao i roditeljima, jesu velike liste čekanja, udaljenost ustanova u kojima se provode terapijske aktivnosti (npr. Zagreb, Dugo Selo i sl.). S Udrugom „Mali princ“ nama se zapravo otvorila mogućnost da našim korisnicima omogućimo da u nesposrednoj blizini za svoju djecu osiguraju terapiju, poboljšanje njihovog zdravstvenog stanja, psihičkog i mentalnog stanja, ali i sudjelovanje u drugim aktivnostima koje Udruga provodi.

JURAJ: Znamo da je ljudima ponekad teško se obratiti Centru za socijalnu skrb, pa ako nam možete ukratko pojasniti koji je to moment kada bi se osoba ipak trebala obratiti Centru?

GĐA. CUVAJ: Evo da se malo našalim, mislim da bi bilo mnogo jednostavnije nabrojati situacije kada se osobe ne bi trebale obratiti Centru, to govorim zato što, prema nekim procjenama, Centar za socijalnu skrb ima oko 130 javnih ovlasti koje obavlja. Pokrivamo jedno ogromno područje. Uloga Centra za socijalnu skrb kao javne ustanove je zaštita prava i interesa najrizičnijih skupina društva, od djece do odraslih osoba koje se nalaze u nekakvim nepovoljnijim životnim situacijama zbog nedostatka financijskih sredstava, roditelja koje se nalaze u nekakvim problematičnim obiteljskim odnosima, osoba s invaliditetom, starijih i nemoćnih. To je jedan vrlo širok spektar osoba, korisnika, problematike.

Ako me se striktno pita kada bi nam se ljudi trebali obratiti, dakle, u bilo kojoj situaciji kada su sami, žrtve nekakvog oblika nasilja ili imaju saznanja o nekome tko je žrtva nasilja, zatim osobe koje trebaju nekakav oblik savjetovanja, također, ako sami ne vršimo određene usluge uvijek ih možemo uputiti gdje to mogu ostvariti, ali i osobe koje zbog nekakve trenutne životne situacije nemaju mogućnost zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe. Mi smo tu s oblicima materijalnih davanja, da im pomognemo da se osposobe za samostalan život, da sami zadovolje te svoje potrebe. Što se tiče osoba s invaliditetom, tu smo vezano za ostvarivanje materijalnih prava s kojima im se omogućuje ravnopravno uključivanje u život lokalne zajednice. Eto, mogla bih nabrajati jako dugo.

JURAJ: Dakle, pozivamo sve ljude, dokle možete sami, nemojte odmah tražiti socijalnu pomoć institucija, nego sudjelujte u razgovoru i mirnom rješavanju problema. Neka institucije rade svoj posao do neke normalne mjere.  

Vidimo da je Udruga „Mali princ“ nanovo zaposlila mladu osobu s invaliditetom, pa kako ocjenjujete zapošljavanje osoba s invaliditetom?

GĐA. CUVAJ: Moram reći da je s donošenjem Zakona o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji osoba s invaliditetom došlo do određenih pozitivnih pomaka, međutim mislim da nitko od nas tko se bavi ovom sferom problematike ne može biti zadovoljan i da još uvijek u društvu postoji to nekakvo loše, krivo mišljenje, da je zapošljavanje osoba s invaliditetom nekakav namet. To je sasvim krivo poimanje, sasvim suprotno od onoga što zaista jest. Malo sam pogledala i neka relevantna istraživanja te problematike koja kažu da zapravo suprotno od toga, osobe s invaliditetom su najčešće vrlo odgovorne, motivirane, netko na koga se poslodavac može uvijek osloniti i zapravo je uloga svih nas, što Udruga „Mali princ“ lijepo i radi, osvještavati društvo da je situacija takva. Moram spomenuti i mjere koje država nudi kako bi olakšala poslodavcima zapošljavanje osoba s invaliditetom, od subvencije plaće, naknade za prilagodbu radnog prostora, znači niz stvari koje se mogu iskoristiti. Svakako bih rekla da na nekoj višoj, nacionalnoj razini, treba poraditi i na obrazovnom sustavu i na samom obrazovanju te kategorije ljudi, kako bi se mogli čim lakše uključiti i opstati na današnjem tržištu rada. Svi jako dobro znamo da danas fali radne snage, a kategoriju osoba s invaliditetom bih okarakterizirala kao jedan „bazen“ s kojim bi se mogao taj dio ostvariti i upotpuniti.

JURAJ: Vidimo da se većina osoba s invaliditetom u svojoj svakodnevici suočava s brojim problemima. Jedan od tih problema su, primjerice, parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom kojih najčešće nedostaje ili su nepropisno parkirana.

Pa evo, ako možete kratko obrazložiti i iznijeti Vaše mišljenje vezano na sve što Udruga „Mali princ“ radi po pitanju uklanjanja arhitektonskih barijera?

GĐA. CUVAJ: Upoznata sam da Udruga još od početaka svoga rada puno poduzima po pitanju uklanjanja arhitektonskih barijera u lokalnoj zajednici, gdje ste zapravo polučili jako dobre rezultate. Ero, meni je žalosno što u 21. stoljeću još uvijek moramo raspravljati o tome i također mi je izuzetno žao da još uvijek, nažalost, postoje pojedinci koji nisu toga svjesni. Ja smatram, i koliko znam, nacionalno zakonodavstvo vrlo strogo propisuje nekakva pravila, a sad je pitanje zbog čega se to ne poštuje. Čak i gradnja starijeg datuma se može rekonstruirati, prilagoditi. Iako, moram reći kako smatram da u našoj lokalnoj zajednici to sve skupa relativno dobro izgleda. Naravno, ako postoji mogućnost nekakvih pozitivnih pomaka, na tome uvijek treba raditi. I u tom smislu je vrlo važno osvješćivanje ljudi, što Udruga izvrsno radi.

JURAJ: Nadamo se da se neke nove generacije osoba s invaliditetom više neće suočavati s takvim problemima s kakvima se mi danas suočavamo.

Vidimo da je dosta osoba s invaliditetom, osobito u situaciji uslijed pandemije Covid-19, ostalo u svojim lokalnim zajednicama i većinom u svojim obiteljima. Pa ako nam možete kratko obrazložiti kako bi se mogla poboljšati kvaliteta života osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici, kao i najužih članova njihovih obitelji?

GĐA. CUVAJ: To je jedno široko područje na kojem se može raditi i zapravo, različite institucije, Udruge, bi trebale dati svoj doprinos u rješavanju tog pitanja. Od politike zapošljavanja osoba s invaliditetom, obrazovanja, prekvalifikcije, materijalnih prava gdje smatram da bi osobe s invaliditetom trebale ostvarivati nekakva veća novčana sredstva kako bi im se olakšala njihova ravnopravna integracija u društvo. Eto, to bi sve itekako utjecalo na poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom. Što se tiče naše lokalne sredine, Udruga „Mali princ“ to također odlično radi kroz uključivanje osoba s invaliditetom u vaše aktivnosti, u svakodnevne radionice, terapije. To je već zaista puno.

JURAJ: I na kraju imamo temu svih tema, o kojoj nažalost svi govore, a to je ta nesretna pandemija Covid-19. Pa evo ako nam možete u par rečenica sažeti Vaše osobno mišljenje o pandemiji te kako je Centar za socijalnu skrb prilagodio svoj rad u situaciji pandemije Covid-19?

GĐA. CUVAJ: Ova nesretna pandemija Covid-19 nas je sve dovela u jednu novu situaciju i za sve nas je jedno novo iskustvo. Ono što ja ispred Centra za socijalnu skrb moram prezentirati je potreba zaštite najrizičnijih skupina. Kao što znate, Centar za socijalnu skrb u nadležnosti ima i udomiteljske obitelji. U našim udomiteljskim obiteljima nalazi se preko 70 korisnika koji su najčešće osobe starije životne dobi, koje su rizičnog zdravstvenog stanja, koje treba štititi, a mi u suradnji s Nacionalnim i Županijskim stožerom civilne zaštite, redovno  prosljeđujemo preporuke našim udomiteljima, tu smo im stalno na nekakvoj usluzi. Moje mišljenje je da najveću pažnju zaslužuju upravo ove najrizičnije skupine stanovništva, kronični bolesnici, starije i nemoćne osobe te se stoga mi svi ostali moramo pridržavati svih mjera kako bismo ponajprije zaštitili njih, a onda i sami sebe.

Centar za socijalnu skrb je prilagodio svoj rad sukladno svim preporukama, na način da smo nastojali ograničiti što smo više mogli bliske i fizičke kontakte te dolaske u Centar. Tu prvenstveno mislim na podnošenje određenih Zahtjeva koje je često moguće odraditi online putem e-maila, Interneta. Jednako tako, dostupni smo radi savjetovanja putem telefona, međutim isto tako Centar za socijalnu skrb je institucija koja vrlo često reagira u nekim nepredviđenim situacijama kao što su različiti oblici nasilja i onda nemamo previše izbora, taj dio moramo obavljati i dostupni smo zapravo 24 sata dnevno.

JURAJ: Na kraju ovog razgovora, gospođo Cuvaj bilo mi je drago i vrlo ugodno s Vama razgovarati. Nadamo se daljnjoj i uspješnoj suradnji.

GĐA. CUVAJ: Hvala. I ja se moram jednako tako zahvaliti i reći da je i meni bilo jako ugodno, kao i svaki puta kada dođem u prostorije Udruge „Mali princ“ i kada komuniciram i surađujem s članovima Udruge.