02. travnja - Svjetski dan autizma
Ponedjeljak, 02 Travanj 2012
Prema odluci Generalne skupštine UN-a od 2008.g, 02. travnja se obilježava kao Svjetski dan autizma. Na ovaj se dan na lokalnoj i globalnoj razini želi osvijestiti postojanje, problemi i porast osoba s autizmom.
Ovogodišnje obilježavanje Svjetskog dana autizma održava se pod motom: „Autizam govori srcem - čekamo predugo“. Na taj način želi se ukazati pažnja na već godinama neriješene probleme, potrebu donošenja nacionalne strategije i sustavnog praćenja autizma te nepostojanje dijagnostike. Autizam je kompleksan razvojni poremećaj koji pripada grupi pervazivnih poremećaja. Njegove osnovne značajke su izrazite teškoće u socijalnoj interakciji, komunikaciji te učestali repetitivni motorički oblici ponašanja, interesa i aktivnosti.
Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih teškoća. No, primjereni i pravovremeni edukacijski pristupi pružani tijekom cijelog života, podrška obiteljima i stručnjacima koji su uključeni u tretman, te pružanje odgovarajućih usluga i pomoći u okviru zajednice uz poticanje pozitivnog stava u društvu, mogu poboljšati kvalitetu i omogućiti dostojanstven život autističnih osoba.
...
Ako me vidite na ulici, igralištu ili u trgovini izgledat ću Vam kao i svaki drugi dječak ili djevojčica.
Ukoliko pokušate uspostaviti kontakt sa mnom, može se dogoditi da Vas uopće ne pogledam, potpuno Vas ignoriram ili reagiram tek na dulje inzistiranje. Čujem Vaše pozive, ali možda Vam ne odgovaram jer ne govorim. Ako i govorim može se dogoditi da o sebi govorim kao o nekom drugom ili da stalno ponavljam iste riječi.
Teško mi je u gužvi, dok čekam red, kad ne razumijem što se događa ili što se od mene traži. Tada mogu početi i vikati i plakati, a mogu čak i nenamjerno ozlijediti sebe i druge.
Imam pokrete, interese i navike koji su Vama nerazumljivi, a koji mene smiruju. Često mašem rukama, igram se prstima, njišem se, ponekad ispuštam nerazumljive glasove, a često pijem npr. samo žute sokove ili jedem bombone samo zelene boje. Imam svoju rutinu i jako me uznemiruje njeno narušavanje.
Znam se zaigrati, ali ja se igram na drugačiji način. Često se igram sam – kotačima automobila, ključevima, svjetlucavim predmetima, a ponekad se igram i uvijek istim stvarima i to uvijek na isti način. Potaknite me na zajedničku igru!
Ali, možda ću Vas i iznenaditi nekom svojom vještinom – besprijekornim slaganjem složenih puzzli, sviranjem klavirskih izvedbi, izračunima složenih matematičkih operacija, svojom izdržljivošću ili motoričkom spretnošću.
Mojim roditeljima je teško jer sve u obitelji funkcionira prema mojim potrebama. Ja nisam neodgojeno dijete već sam dijete s posebnim potrebama.
Ja imam AUTIZAM!
* Tekst preuzet sa www.boje-autizma.hr, Udruga obitelji djece s autizmom DAR
