Mali princ

Glavna tema Konferencija bila je kako pomoći osobama koje ne mogu govoriti, otežano govore ili se ne mogu koristiti računalom, čitati i pisati. Predstavljena su i praktična rješenja za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama koja su potpuno ovisna o tuđoj pomoći te način na koji napredna tehnologija u takvoj situaciji može pomoći povećati stupanj njihove samostalnosti i utjecati na poboljšanje kvalitete života. Sudionici Konferencije imali su priliku i osobno isprobati uređaje za asistivnu tehnologiju i potpomognutu komunikaciju, te se upoznati s načinima njihove primjene.

Radi se o komunikatorima koji pomoću slika, zvukova ili visoke tehnologije omogućuju osobi da izrazi ono što misli. Principi funkcioniranja takvih uređaja su različiti, od onih jednostavnijih, statičkih, u obliku slika i simbola u knjizi, pa sve do uređaja koji se služe računalnom tehnologijom. Posebno impresivan je bio uređaj koji omogućuje upravljanje računalom pomoću očiju i pogleda. Namijenjen je osobama koje ne mogu ni verbalno ni pomoću pokreta ruku komunicirati, te one koriste sustav praćenja očiju kako bi na zaslonu računala aktivirali tipke, slova, pisali poruke koje se zatim pretvore u glasovnu poruku preko računala i na taj način omoguće korisniku da verbalno izrazi svoje misli.

Uz pomoć alternativnih načina i potpomognute komunikacije, stvoren je veliki napredak na području komunikacije, čime su otvorena vrata bezbrojnih inovativnih mogućnosti komunikacije za djecu s višestrukim teškoćama u razvoju koja se ne mogu izraziti ni na koji drugi način. Osim što omogućava djeci da izraze ono što misle ili žele, asistivna tehnologija (AT) te augmentativna i alternativna komunikacija (AAC) indirektno dovode i do poboljšanja govornih sposobnosti kod djece koja imaju predispozicije za to, na način da dolazi do organiziranja komunikacije i stvaranja preduvjeta za njezino efikasnije korištenje.

Nemogućnost svrsishodne i kvalitetne komunikacije ne samo da uskraćuje djetetu donošenje i izražavanje vlastitih izbora i odluka o stvarima koje direktno utječu na njega, nego uskraćuje i pravo na sudjelovanje i stvaranje interpersonalnih odnosa koji služe za povezivanje s drugim ljudima, a upravo to je ono što je uslijed teških dijagnoza i nemogućnosti verbalizacije nedostupno djeci s teškoćama u razvoju. Kroz potpomognutu komunikaciju predstavljenu na Konferenciji sudionicima su predstavljene mogućnosti uz pomoć kojih se takve prepreke mogu pokušati savladati čime se omogućava poboljšanje kvalitete života najosjetljivijih skupina osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.