Dječji tjedan u "Malom princu"
Petak, 04 Listopad 2013
Dječji tjedan tradicionalna je godišnja akcija i aktivnost posvećena djeci. Uvijek se održava u prvom punom tjednu listopada i traje sedam dana. Tako Dječji tjedan ove godine počinje u ponedjeljak, 07. listopada, a završava u nedjelju, 13. listopada.
Trajni ciljevi Dječjeg tjedna i ove su godine:
1. usmjeriti pozornost šire javnosti prema ostvarivanju prava, potreba i aktivnosti s djecom i za djecu
2. osigurati posebne i prigodno odabrane igre, priredbe i stvaralačke aktivnosti djece i za djecu
3. pokrenuti nove akcije od šireg značaja za razvoj i odgoj djece
4. poticati volonterski društveni i stručni rad odraslih s djecom te aktivnu participaciju djece u aktivnostima lokalne zajednice i šire
Moto Dječjeg tjedna 2013. prepoznatljiva je izreka koja izražava odnos odraslih prema djeci: „Ljubav djeci prije svega!“, ali se u javnosti dodatno ističe i poruka koja izražava glas djece: „Odrasli, imajte u vidu i naše prijedloge!“.
Ususret Dječjem tjednu u „Malom princu“ održali smo radionicu o dječjim pravima. Radionica je imala nekoliko ciljeva – stjecanje osnovnih znanja o sebi (kao ljudskom biću) i drugima (sličnosti i različitosti), razvijanje pozitivnih stavova o vrijednosti života i važnosti svakog živog bića, o jednakosti ljudi i pravdi, usvajanje i njegovanje temeljnih ljudskih vrijednosti (ljubav, prijateljstvo, odanost), podržavanje i izgrađivanje pozitivnih osobina ličnosti (samopouzdanje, radoznalost, empatija) te razvijanje intelektualnih i socijalnih vještina (suradnja, komunikacija). Voditeljica radionice bila je Ivana Čvoriščec.
U radionici su sudjelovali mali i veliki članovi Udruge, volonteri, ali i poneki roditelj. Za početak svatko je rekao svoje ime i rekao što nekada nije radio, a sada radi (npr. Ja sam Ivana, nekada nisam jela mahune, a sada ih jedem.) i tako redom. Nakon toga voditeljica Ivana navela je neka osnovna ljudska prava. Sudionici radionice kroz razne igre upoznali su se s pravom na preživljavanje, razvojnim pravom te pravom sudjelovanja.
Kartice s različitim sličicama lijepili smo na piramidu potreba – svaku karticu trebalo je pravilo staviti u skupinu određenih potreba (samoostvarenje, poštovanje, društvene potrebe, sigurnost, osnovne potrebe). Na sličicama je bilo prikazano sve ono što nam treba za život – hrana, zdravlje, ljubav, prijateljstvo, kretanje, odmor i sl., a kroz razgovor smo morali dokučiti koju potrebu predstavlja određena sličica. Tako smo se upoznali s pravom na preživljavanje.
S razvojnim pravom upoznali smo se kroz temu „Kako bi svijet dosadan bio…“ gdje smo razgovarali o tome koliko su različitosti zapravo bitne i kako bi svijet bio dosadan kad bi svi bili npr. visoki, svi vozili automobile i sl. Zatim smo pomoću sličica tražili različitosti tako da smo sunce spojili s mjesecom, dječaka sa djevojčicom i dr.
Posljednje, ali ne i manje važno pravo s kojim smo se upoznali je pravo sudjelovanja. Na karticu u boji svaki sudionik ostavio je svoj otisak prsta te na poleđini napisao svoje ime. Kartice smo pomiješali i svaki sudionik izvukao je karticu te morao reći što misli kome otisak pripada i reći nešto o toj osobi. Odigrali smo i nekoliko grupnih igara gdje je svatko dobio pravo da sudjeluje kao dio tima te da na taj način doprinese ostvarenju cilja grupnih igara.
Ova radionica naučila nas je da svaki čovjek ima svoja prava koja su mu dana njegovim rođenjem. Svaki je čovjek vrijedan bez obzira na boju kože ili vjeru kojoj pripada, socijalni status ili tjelesne teškoće koje ima.
{mosimage}