Mali princ

Nakon što smo se podsjetili grupnih pravila i podijelili ogrlice s imenima druženje smo započeli igrom „Što sve stane u moje džepove?“, kako bismo se još bolje upoznali, ali i stvorili ležerniju atmosferu za rad. Učenici su iz svojih džepova/torbi izvadili nekoliko stvari, a zatim je svaki učenik rekao svoje ime, pokazao ostalima koje je stvari odabrao i zašto baš njih nosi sa sobom.

Učenike smo zatim zamolili da formiraju parove, na način da budu u paru s osobom koju slabo poznaju. Slijedila je vježba komuniciranja i slušanja – prva osoba 5 minuta govori o sebi, a druga sluša bez prekidanja, zatim mijenjaju uloge. Na kraju svatko predstavi svog para, ono što je čuo i zapamtio. Zatim smo imali diskusiju o tome je li nam bilo teško slušati ono što nam drugi govori, jesmo li nešto pogrešno shvatili, što nas je ometalo kod slušanja, jesmo li pogrešno shvatili sugovornika i sl. Učenici su zaključili da je teško samo slušati, bez da postavljamo pitanja, da ih je kod slušanja ometala buka te da su neke činjenice o svom paru zaboravili.

Vježba je bila uvod u današnju temu – komunikacijske i organizacijske vještine. Uz kratku prezentaciju voditeljica Andrea učenike je upoznala s definicijom komunikacije, prednostima i nedostacima verbalne i neverbalne komunikacije, komunikacijskim vještinama s naglaskom na aktivno slušanje te organizacijskim vještinama. Posebnu pažnju poklonili smo temi komuniciranja s osobama s invaliditetom gdje su učenici naglasili kako im je najveći problem što ne znaju kako prići osobi s invaliditetom i na koji način započeti komunikaciju. Učenici su, između ostalog, naučili da se u komunikaciji s osobama s invaliditetom treba obraćati neposredno osobi s invaliditetom, a ne njenom roditelju, partneru ili pratitelju, da se ne smiju bojati koristiti svakodnevne izraze poput „Vidimo se“ (npr. u komunikaciji sa slijepom osobom), da trebaju biti obazrivi i strpljivi i sl.

{mosimage}

Slijedila je još jedna vježba slušanja pod nazivom „Panto Pletikosa“. Izabrali smo 4 dobrovoljke od kojih je jedna ostala u grupi, a ostale su izašle iz učionice. Dobrovoljka koja je ostala pred grupom je pročitala kratku priču prepunu detalja. Zatim je priču morala prepričati drugoj dobrovoljki koja uđe u prostoriju. Nakon toga druga dobrovoljka prepričala je ono što je čula trećoj i tako redom… Na kraju smo na ploču napisali ono što je ostalo od priče i ostali iznenađeni kako su učenici dobro svladali vježbu te zapamtili dosta detalja što zapravo znači da su aktivno slušali jedni druge i obraćali pažnju na ono što je rečeno.

Na kraju smo odradili kratku evaluaciju pod nazivom „Klupko vune“. Sjedili smo u krugu, a voditeljica Andrea započela je evaluaciju držeći klupko vune i govoreći kako joj je bilo na današnjoj radionici, što joj se svidjelo, a što ne. Zatim je klupko vune bacila drugom učeniku pridržavajući svoj dio i tako smo nastavili dok svaki učenik nije držao svoj dio vune u rukama. Učenici su izrazili zadovoljstvo današnjom radionicom navodeći kako je bilo smiješnih situacija, da su bolje upoznali jedni druge, ali i naučili nove stvari koje nisu znali o komunikaciji. Također su zaključili kako komunikaciji dosada nisu pridodavali toliko pažnje, a sada su shvatili koliko je ona zapravo važna. Na kraju smo svi bili povezani u zajedničku mrežu koja je bila zamršena baš kao što i komunikacija ponekad može biti.

{mosimage} {mosimage}