Da mi je zlatna ribica - održana druga radionica kreativnog ciklusa
Četvrtak, 17 Svibanj 2018
U srijedu 16. svibnja 2018., održana je 2. kreativna radionica „Da mi je zlatna ribica“, u sklopu projekta „I ja imam svoje ja – II. faza“ financiranog od strane Ministarstva za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politku. Sudjelovali su članovi Udruge, zaposlenici, volonteri, socijalna pedagoginja i učenici Srednje škole Ivan Švear te djelatnik tvrtke Ivakop.
U uvodnom dijelu voditeljica aktivnosti Marijana Gazić pozdravila je nazočne te ih upoznala s projektom, temom radionice i sa suradnicima na projektu. Gospodin Goran Horvat iz tvrtke Ivakop nas je upoznao s tim što je to recikliranje, zašto je ono važno, što se događa s otpadom koji se ne reciklira i zašto je važno razvrstavati otpad. Naučili smo da se recikliranjem štedi energija i smanjuje onečišćenje zraka. Zaključili smo da je najbolja opcija recikliranje, odnosno prerada i ponovno korištenje.
Nakon prezentacije prionuli smo poslu. Izrezivali smo razne oblike kartonskih okvira i koristili razne likovne tehnike. Ponuđeni materijali koje smo koristili bili su: karton, razne akrilne boje, ljepilo sa šljokicama, ravnala, ljepila, drveni elementi, mašnice, trakice, škare, olovke i ukrasni papir. Volonteri i srednjoškolci su pomagali članovima izraditi okvire. Članovi su sami odabrali boje te su se spretno koristili škarama i kistovima. Srednjoškolci su s njima ostvarili odličnu komunikaciju pričajući o društvenim događanjima u lokalnoj zajednici te o tome koju boju vole ili ne vole i zašto. Članovi su razmjenjivali mišljenje o recikliranju i bili su sretni jer su upoznali nove ljude te su usvojili važnost recikliranja i ekološke osvještenosti. Rezultat radionice bili su šareni okviri svih oblika i veličina, a oduševljenje svih sudionika se nije moglo sakriti. Sreća se zrcalila u očima, a svi su bili zadivljeni svojim umijećem i umijećem onog drugoga.
Na kraju je slijedila evaluacija radionice i osvrt na sve naučeno o recikliranju. Druženje smo završili skupnom fotografijom članova, suradnika i volontera te njihovih radova.
Zaključak je da nam treba što više ovakvih druženja, zajedničkog učenja i uzajamnog pomaganja.
Veselimo se ponovnom druženju!
