Terapijsko jahanje u "Malom princu"
Utorak, 08 Ožujak 2011
Udruga roditelja djece i osoba s invaliditetom "Mali princ" u suradnji s OPG Ljudevita Rupčića provodi projekt terapijskog jahanja za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom "Konj-terapeut". O projektu, a i svojoj ulozi u njemu piše Daniel, član i volonter Udruge.
{mosimage} Projekt "Konj-terapeut" provodi se na imanju obitelji Rupčić u Johovcu, općina Križ. OPG Lj.Rupčića je 2009. god. uredilo vlastiti prostor za terapijsko jahanje (ograđivanje jahališta, postavljanje podloge na jahalište, izgradnja pristupne rampe kojom se olakšava pristup konju i uzjahivanje konja i uređenje štale). U rujnu iste godine Udruga je kupila konja arapske pasmine, Masira, te osigurala stručne suradnike (voditelja terapijskog jahanja, fizioterapeuta, konjušara) kao i volontere. Početkom 2010. godine OPG Lj.Rupčića u suradnji s općinom Križ započelo je s uređenjem svjetlosne rasvjete na jahalištu koja je gotova i spremna za korištenje prilikom noćnog jahanja.
Udruga je na temelju uređenog prostora u skladu sa standardima Hrvatskog Saveza za terapijsko jahanje i izrađenog projekta terapijskog jahanja u listopadu 2009. godine od strane Hrvatskog Saveza za terapijsko jahanje dobila licencu za provođenje programa terapijskog jahanja. U provedbi projekta financijsku podršku daju Grad Ivanić Grad i općina Križ.
Terapijsko jahanje održava se četvrtkom od 16:00 sati i nedjeljom od 11:00 sati. U ovom projektu volontiram s velikim veseljem. Sa mnom volontiraju još dvoje prijatelja. Naše uloge su najčešće čišćenje boksa, timarenje i osedlavanje konja. Svaki put na terapijsko jahanje dođemo barem pola sata prije održavanja termina kako bismo konja istimarili i što bolje pripremili za njegov radni zadatak. Volonteri su uvijek puni elana i uvijek se trude, bez obzira na težinu zadatka, na što sam jako ponosan. S veseljem očekujemo terapijsko jahanje da možemo pomoći u bilo kojim poslovima na jahalištu . Nije nam težak nikakav fizički rad kad znamo što je krajnji rezultat – zadovoljno lice i osmijeh korisnika nakon što siđe s konja poslije odrađenog sata jahanja.
Malo fizičkog rada, u kombinaciji s druženjem, zafrkancijom i ekipom, recept su da se na kvalitetan način izbaci višak energije i napune baterije za nadolazeće dane.
Projekt terapijskog jahanja od izuzetne je važnosti ne samo za korisnike već za sve koji su uključeni na bilo koji način. Ovaj projekt razvija zajedništvo, uči toleranciji i prihvaćanju različitosti, širi pozitivan stav prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom te promiče volonterstvo. Projekt također potiče kvalitetno organiziranje slobodnog vremena svih uključenih, potiče uključene na kretanje i boravak u prirodi, te doprinosi poboljšanju njihova općeg zdravstvenog stanja i psihosocijalnog razvoja.
